Fizika ekspres

[miha]

Još prije mjesec dana počeo je Fizika ekspres, pa odlučih podijeliti s vama neke posjete-tj izvještaje s posjeta:

25.05. Daruvar
Jucer (25.5.) smo bili u Daruvaru (Vibor Cipan, Iva Dasovic i ja) i bilo je
super. Odmah na pocetku smo pokazali neorganiziranost fizicara tako sto nismo znali osposobiti projektor . Kad smo to pokrenuli (10 min poslije..) sam primjetio da sam zaboravio Fotoelektricni efekt-eksperiment, no i bez njega smo ih zacarali.
Prvo sam napravio mali uvod oko WYP2005 i kako i zasto, a zatim je Vibor predavao o Jupiteru i Cassini-Huygens projektu.
Krenuli smo s pokusima i to im se jos vise svidjelo. (Jos uvijek se svi pale
na tekuci dusik...).
Kao zadnji eksperiment smo ostavili levitator (ponukani iskustvom izbijanja osiguraca) sto se pokazalo kao mudar izbor jer smo uspjeli jos jednom iskljuciti struju u prostoriji... ) Preselili smo levitator u racunalnu
ucionicu (gdje je bio jedini osigurac koji podnosi 25 A). Napetost je
rasla-pogotvo jer za glavnu sklopku treba kljuc pa je sve licilio na scenu iz filmova o hladnom ratu a mi lansiramo bojne glave. Okret kljuca i ukljucenje napona je razveselilo sve koji su buljili u malu crvenu lampicu (za provjeru ispravnosti mreze..). Levitator je levitirao, a mi nismo nikog ubili-znaci uspjeli smo

Za sve one koji su mislili da cemo se izgubiti mogu reci samo .
Samo je jednom (ok, dvaput) bilo napeto jer je signalizacija na cesti bila
zaista losa pa smo fulali izlazak kod Kutine i sisli sa autceste kod Novske
(i to nepravilno uskacuci izmedu cunjeva koji su signalizirali da se tu NE
moze ici ).

Auto nismo razbili, iako me grdo gledala gomila ljudi (sigurno je tu i Niksic
bio...) kod doma Sportova nakon Hladnog piva. Naime, ja sam isao natankati gorivo u 23:45, a auto je imao registraciju ST .

U cijelom danu samo je jedan osoba ozlijedena i ona je sada na intenzivnoj njezi svojih kolega koji tjese njen smrznuti prst. Dasha, brzo ozdravi!

[miha]

03.06. Varaždin
Dakle, evo izvjestaja iz Varazdina:

Krenuli smo negdje oko pola 11 ujutro u petak, 3. lipnja. Isli smo asistent Matko Gluncic, Vedrana Tokic, Goran Gatalica i ja. Vozili smo se u autu Gluncicevih (hvala na autu!), a vozio sam ja...
Dakle, krenuli smo oko pola 11 u vec ugrijanom autu i u ugrijanoj atmosferi. Nakon sto smo natankali benzin i napumpali gume i jedva se
izvukli iz grada, dosli smo na autocestu i stigli u Varazdin oko pola 1. Tocno na knap. Istovarili smo sve stvari (cak smo imali i pomocnu radnu
snagu od gimnazijalaca) i dotovarili sve stvari, ukljucujuci i teski levitator na 2. kat gimnazije u kabinet iz fizike.
Tamo su nas vec cekali gimnazijalci. Bilo je tamo oko 20-tak ucenika, vecinom 2. razreda, koji su ostali tamo jer ih eto fizika interesira. Prvo sam ja odrzao kratko predavanje o svjetskoj godini fizike, a zatim je
Matko Gluncic odrzao predavanje o fizici i genetici te radu njegove grupe.
A zatim smo presli na odrzavanje pokusa. Sve je naravno najvise privukao tekuci dusik, a pri pokusima pridruzili su nam se i profesori fizike iz gimnazije. Sve je proteklo super jer je bilo dosta pitanja i ljudi su se zadrzali cak do 3 sata oko naseg stola s pokusima. A i levitator je uspio
i nije izbacio osigurac. Nakon toga smo krenuli u obilazak baroknog grada Varazdina, pa na rucak u jednu od najboljih pizzerija u Varazdinu, Domenico (ovo je sad besplatna reklama . Vec smo bili umorni, a i bilo nam je vruc, a i vec je bilo pola 6 pa smo polako planirali odlazak u Zagreb...Najprije smo se jos malo odvezli do Drave i na dravskom mostu koji je granica s Medjimurjem smo se okrenuli, a zatim smo krenuli za Zagreb. A u ZG dodjosmo navecer u 7...i tako je zavrsio nas posjet Varazdinu.
Sve je proteklo dobro, iako je levitator izgubio svoj prednji desni
kotacic (pouka: nemojte voziti levitator po kockicama)...i to je bilo
to...

Ako ima neko jos kaj za nadopuniti, nek nadopuni...

Nikola Strah

[miha]

04.06. Čakovec
Evo vratili smo se iz Cakovca, gdje smo isli u sastavu:
Planinic, Miha, Nikola Strah, Nikola Poljak (pridruzeni clan koji je isao pro bono u svoju staru gimnaziju) i moja malenkost - Iva Srut

Vozio nas je Planinic sa svojim autom koji ima zanimljivu pojavu da se pri vecim brzinama pocne iz cista mira zibati ljevo, desno. Srecom pa nije bila duga voznja (oko sat i pol) pa nitko nije dobio morsku (?!) bolest.

U gimnaziji su nas docekali VRLO srdacno. Imaju neku spaljenu (btw. ovo je kompliment) ravnateljicu koja nas je odmah zasula kolacima, pecenicom, sokom, vinom, kavom... i malo se naljutila kad smo, jos uvijek osjetljiva zeluca od voznje, odbili klopu. Al prihvatili smo kavu u njenom uredu.
Kroz razgovor je postalo jasno da je zena strucnjak za PR i da joj je jako vazno da ima sto bolju i opremljeniju skolu i sto strucnije i angaziranije
profesore. U svakom slucaju, na kraju tog razgovora sam ja pozelila ici u tu gimnaziju, a i drugi su imali slicne primisli. Jos nam je dala i dva casopisa koje oni izdaju, kemijske i salice sa njihovim logom (btw. jedino sam jaskuzila da je to neka ptica )

Predavanja su super prosla, sve je radilo bezprijekorno. Cak je i levitator levitirao bez da je prije toga nestalo struje u pola grada. Jedino je na
pocetku bilo malih tehnickih problema sa projektorom i ja sam si ozljedila prst sa tekucim dusikom dok sam vadila smrznutu bananu, al sad sam barem bogatija za jedno iskustvo.

Ucenici su bili super, ostali su dosta dugo poslije predavanja i razbijali smrznuto lisce i cvijece koje smo ubrali u okolici skole, a i podjelili smo par balona punjenih dusikom. Napravili smo dosta smeca sa svim tim razbijenim predmetima, al sam ja pricala sa tetom cistacicom i mislim da nam to nece zamjeriti.
Kasije smo otisli u zbornicu na klopu, pice i razgovor.
Tri sata kasnije, krenuli smo za Zagreb.

Na autocesti nam se pak dogodila jedna cudna stvar koju jos nismo objasnili. Naime, ili smo naletili na ogromni roj nekakvih kukaca ili se je jato ptica sa probavnim smetnjama olaksalo taman na auto, svakom
slucaju veci dio auto je bio totalno zasran (da li je doslovce ili ne nismo uspjeli zakljuciti, trebali bi napraviti DNA analizu ).

Eto to bi bilo uglavnom sve. Ako se netko od ekipe sjeti jos necega, neka napise.

btw. saznali smo da ce se jedna cura iz Cakovca (zaboravila sam ime) sigurno, iduce akademske godine, upisati na fiziku. (Niksic, rekla je da tebe i Vedranu Dzaju pozna iz Visnjana i pozdravlja te)

Edit: zasad bez sličica, no evo link

[dasha]

ah, nakon negdje mjesec i pol evo mene kući- pa makar na nekoliko sati...

uglavnom, petak, 10. lipnja 2005. četvero nas se uputilo nešto prije 13h na nepredvidljivo i uzbudljivo (yeah, right! ) putovanje u nepoznato... hrabri mihael s. grbić s tekućim dušikom među nogama, odvažna i ponešto šutljiva djeva iva šrut, naš vozač i predavač ivica sović (geofizika) i ja- vodič kroz divljinu i brda- iva dasović, krenuli smo u slalom zagrebačkim ulicama!

zavalili smo se u autu, pričali, zafrkavali se, slušali rhcp... klizili autocestom prema svom cilju. došli smo u otočac oko 15h- ugledah profesoricu fizike na školskom parkiralištu (mama! ). odmah smo istovarili stvari u kabinet fizike i uputili se do obližnjeg restorana- na ulicama poznati ljudi (mislim, meni:o). počastili su nas pečenom gackom pastrvom... ja se najela- ne znam za ostale. doduše, malo smo kasnili s početkom- koji desetak minuta- ljudi su nestrpljivo čekali. došlo ih je puno- a
nitko ih nije prisilio- vjerujte mi to je uspjeh za bilo što, a kamoli fiziku! čak su imali i pitanja poslije predavanja- ja sam iznenađena (naime, ja ih skoro sve znam ). onda je krenuo show- miha and iva present physics! ljudi su se počeli penjati na stolice, atmosfera se zagrijavala... tekući dušik, fontana, zabijanje čavla smrznutim paradajzom (novo!) i bananom (mislim da ju je netko probao pojesti nakon odmrzavanja?)... sve sam to uredno zabilježila fotićem...
sve je išlo poprilično glatko do- da, pogodili ste- njegovog veličanstva levitatora! jedna utičnica- neće, druga- neće, a osigurači bi trebali dozvoliti, hm... ali! snašli smo se- nabavili još jedan produžni, upotrijebili kabinet kemije i upalilo je! ali- da ima još jedan ali- njegovo veličanstvo se odlučilo poigrati s nama- stabilizacija nije funkcionirala kako treba- no, i to je nekako miha rješio i konačno je sve bilo kako treba.
u međuvremenu su se ljudi igrali s tekućim dušikom, postavljali pitanja (barem meni)- što, kako, zašto... zatim još nešto malo ćakulanja i gotovo!

zaboravila sam napomenuti da smo imali problema s fotićem- naime, krenuli smo na put bez njega! tu u priču upadam ja koja svojim supervezama nabavljam fotić od prijateljice kod kuće (hvala petrica! ), zatim jurim po usb-kabel i slikice su na laptopu (ili kako god se to zvalo...)! sad je na mihi red da... je l'.

uglavnom, još smo se malo prošetali po gradu, pojeli sladoled, posjetili moju kućicu i milo i drago dvorišće i negdje oko 20h krenuli nazad... ovaj put je atmosfra bila znatno bolja! oko 22h smo upali na fax, istovarili stvari i krenuli u mrak...

ne znam samo je li se tko ozlijedio? iva- ti si petljala oko dušika?

naravno, sad slijedi onaj dio- ako miha i iva imaju potrebu nešto dodati...

e da- povratna informacija. ljudi su zadovoljni- bilo im je zabavno, zanimljivo- naravno, prvo mjesto osvaja tekući dušik. predavanje im je bilo odlično i svidjelo im se jer je bilo lijepo razumljivo. a profesorica je danas "izgubila" sat fizike na odgovore na njihova mnoga pitanja i dodatno objašnjavanje.

da rekapituliram- posjet je bio uspješan!

pozdrav!

[miha]

naravno, sad slijedi onaj dio- ako miha i iva imaju potrebu nešto dodati...

Pa, meni je bila lijepa posjeta - nije bilo komaraca, pastrva je bila ukusna (malo fali soli :O) ) i uspjeli smo prikazati sve što smo htjeli.... Drgao mi je čuti da su bili zadovoljni i da su ti mamu zagušili pitanjima..

[sumire]

naravno, sad slijedi onaj dio- ako miha i iva imaju potrebu nešto dodati...

Djeva Iva Srut!?!
Jao, zvučim kao da me treba spasiti, no dobro...


Zaboravila si spomenuti onog prištavog, gaborastog, infantilnog, "dead the next time i see him" klinca što je mene našao zezati tokom većeg dijela predavanja i demonstriranja pokusa.
Poruči mu da ima sreće što mu misam zabila smrznutu bananu u ...

btw. Miha i ja smo se opet pecnuli na tek. dusik, al nista strašno, we still have 10 fingers and 10 toes.

[dasha]

(malo fali soli :O) )

pa sam posoliš? ja, na primjer, volim malo bljutavo...

[dasha]

Djeva Iva Srut!?!

pa samo sam htjela naglasiti tvoju nježnu stranu koju mnogi ne vide...

a što se tiče vedrana- mislim da si se baš dobro snašla u toj delikatnoj situaciji...

[vcipan]

Prvo sam napravio mali uvod oko WYP2005 i kako i zasto, a zatim je Vibor predavao o Jupiteru i Cassini-Huygens projektu.

O Saturnu i Cassiniju http://www.croeos.net/cassini

[branimir]

Baš je zabavno čitati ove izvještaje. Lijepo je vidi da se radi nešto korisno u slobodno vrijeme.

Hoćemo li dobiti i slike da doživljaj bude potpun?

[miha]

Hoćemo li dobiti i slike da doživljaj bude potpun?

Zasad su samo izvještaji na ovoj stranici, no tu će sjesti i slike.

[miha]

Evo i slike su stigle!

Tu su

[sumire]

Evo i slike su stigle!

Tu su

Ej! A di su slike iz Čakovca? Šta ih ona teta još nije poslala.

I Dašenka, šta je sa slikama iz Otočca?!?!

[miha]

Polako; treba to sve staviti na net...
Teta Sambolek nije još poslala slike iz Čk

[dasha]

slike su kod mihe na kompu, ako se ne varam- sjećaš se one trke oko fotića?

[miha]

Evo, za one do kojih vijest još nije došla:


"HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
CROATIAN ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS

ODLUKA

Upravnog odbora Zaklade Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti,
donesena na sjednici 14. lipnja 2005. godine

III. Razvijanje znanstvenoistraživačkog i umjetničkog rada


STUDENTSKA SEKCIJA HRVATSKOG FIZIKALNOG DRUŠTVA (28. 02. 2005.)
za projekt FIZIKA EKSPRES u sklopu djelatnosti povezanih s 2005. kao Svjetskom godinom fizike
15.000,00 kn "

[miha]

Ovaj..bio prije ljeta jedan mladić (tip,frajer,lik,dečko...štogod) koji se htio uključiti u Fizika ekspres. Ako čita rasprave i želi se i dalje uključiti, ne mora odmah, pošalji mi mail jer sam ga zagubio pa da te imam na mailing listi....

[miha]

Eto i izvještaja sa zadnje posjete.
25.10.2005.

Rano ujutro (04:00), dok su svi još spavali taman dozrelim snom krenulo je putovanje koje nas je vodilo na obale našega mora. Troje čovaca sa PMFa su se budili i tumarali ulicama Zagreba do Brda. dr Mirko Planinić, Iva Šrut i mopje zerce šećera.
Iako je već kraj listopada nije bilo hladno.
Imali smo jednu od težih misija u ovom projektu - dvostruka posjeta u Novalju i Zadra osiguravala je velik fizički i mentalni napor, no uz pravo društvo i te su prepreke savladane.

U osnovnoj školi A.G. Matoša dočekali su nas veseli učenici sedmih razreda koji su tek počeli otkrivati što je fizika. Na njih smo najviše trebali paziti kako im pokazati svu zagonetku mikro/makro svijeta u najboljem svjetlu. Jer ipak - ako ambasadori fizike ne uspiju sada; ona im ostaje kao nešto daleko, nedohvatljivo; nevrijedno truda... Uz nešto širi asortiman eksperimenata nego ranijih posjeta vjerujem da smo uspjeli u svojoj misiji. Pola je čokolade zbog toga platilo životom, no ne možeš skuhati pire ako ne omekšaš krumpir.
Nećemo reći koja je čokolda bila - da ne bi rekalmirali proizvođače... (Sve OK; nije Milka)

Sljedeća točka dana je bila Zadarska privatna gimnazija gdje smo dočekani od naše nedavne kolegice prof Svjetlane "Sviće" Balić. Odavde su potekli neki od naših najboljih studenata i još uvijek imaju odličnu suradnju sa svojim učenicima.
Međutim, čim smo vidjeli gdje su smješteni i kako nećemo moći autom do nje - zvali smo snagu mladosti iz gimnazije. #Mislim da se više nitko neće javiti da nosi levitator#
Iako je to relativno mala gimnazija - učenici su bili dovoljno interaktivni da smo imali pune ruke posla. Naučili smo ih sve korisno - kako zapaliti kuću, smrznuti čokoladu, otrovati se ozonom i kako lupanjem jagoda dobiti ananas.

Na putu kući Iva i ja smo zadrijemali u autu i zahvaljivali na A1 autocesti jer smo bili već podosta umorni.

Na kraju, htio bih se posebo zahvaliti dr Mirku Planiniću na ugodnom društvu, odličnoj vožnji, velikom srcu i pomoći što nam je pružio u organizaciji i izvedbi ove posjete.

[dasha]

a ja sam vam htjela organizirati palačinke na pola puta (na povratku)... ali sumire nije dobro čula, pa... a ništa- drugi put...

svaka čast na naporu!

[Star96]

GORNJA RIJEKA - 4.11.2005.
Nikola Strah, Boris Mifka, Andrej Ficnar

Najprije da se ispričam što šaljem izvještaj tako kasno, bila je gužva oko brucošijade i sl..

Dakle, pretprošlog petka smo se nas hrabrih trojica uputili u malo mjesto zvano Gornja Rijeka kraj Križevaca. S obzirom da je predavač koji je trebao ići s nama imao nezgodu, uletio sam ja sa autom a Boris i Nikola su bez straha pristali ući u moj auto . Krenuli smo tog petka ujutro u 8 sati u maglu i put je prošao prilično okej, osim što smo jednom maaaalo krivo skrenuli, pa završili u nečijem dvorištu , ali nismo se dali smesti, nastavili put i našli Osnovnu školu Sidonije Erdody u Gornjoj Rijeci pukom slučajnošću jer smo skontali da bi se baš tu sad trebali okrenuti jer kao nismo našli školu - kad ono, škola ispred nas!

Bili smo ugodno dočekani od strane oko 40ak osnovnoškolaca koji su nas gorljivo isčekivali. Uglavnom, sve je u početku išlo glatko, sve smo uspjeli
složiti, jedino smo malo imali problema sa stabilizacijom tanjura na levitatoru, no i to smo sredili. Tako da smo ubrzo nakon dolaska mogli početi, tj. Nikola koji je održao kratko predavanje o Svjetskoj godini fizike, nakon čega sam uslijedio ja sa pokušajem da osnovnoškolcima objasnim kako izgleda atom preko jednog zgodnog programčića koji prikazuje gustoce vjerojatnosti za različita kvantna stanja. To su relativno dobro primili, no onda je tek počela prava zabava - pokusi!

Prvo smo krenuli sa ultimativnim hitom - tekućim dušikom! Nakon par riječi o čemu se tu radi, pokazali smo im fontanu, zamrznuli bananu i s njom uspjeli zabiti čavao, napuhali smo balon itd.. Tokom svega toga Boris je uporno reklamirao geofiziku, pričajući kako je 'ova para od dušika zapravo oblak vodene pare, a oblaci.. eeee, to se radi na geofizici..' To im je bilo i više nego impresivno, a nastavili smo paljenjem žarulje u mikrovalnoj. Pokušali smo tokom svih pokusa što više ostvariti kontakt s njima, da ih pitamo što se tu događa i zašto, a čak je i bilo relativno dosta pitanja. Uslijedilo je mjerenje brzine svjetlosti čokoladom u mikrovalnoj gdje su nas malo zbunile kockice čokolade, koje su formirale nešto nalik brijegovima valova.. Uglavnom, dalje smo nastavili sa induktorom, gdje je mene tu i tamo podragao koji kilovolt izboja, al bilo je ok Na kraju je došao levitator koji je radio savršeno, jedino nam se nije baš tanjur nešto znatno uzdigao nakon što smo ga polili tekućim dušikom, al dalo se primijetiti. Djeci se vrlo svidjelo kako smo sve to izveli, što smo mogli saznati iz utisaka nakon svega, kad smo ih upregnuli da nam pomognu nositi stvari.

Nakon posjeta bili smo pomalo neugodno konstantno požurivano 'da više završimo sa svime time' jer se spremala proslava rođenja nekog unuka,
pa se pored laptopa koji sam ja pokušavao isključiti (s obzirom da su mi ištekali projektor iz struje prije nego sam ga stigao ugasiti) uredno naguravala janjetina. No, to po stranu, profesor Marenčić, profesor koji nas je pozvao u posjetu, nas je ugodno iznenadio pozvavši nas na ručak na Kalnik, gdje smo se fino najeli uz ugodno društvo prof. Marenčića.

Krenuli smo polako natrag prema ZG, gdje smo se imali prillike lijepo napričati s obzirom da smo iz prostranstva autoputa i prigradskih cesta upali u zagrebačku gužvu..